2024
2024
Središnji dio nove (polu) dijalektalne zbirke i ovog puta posvećen je dominantnoj Jerkovoj temi, odnosno „Litnjim užicima”.
O autoru
Čitajući poeziju Jerka Andreisa Stalijara uočava se autorovo trajno nadahnuće neizmjernom ljepotom luške vale, njenim zaljevima, škojima, žalima prožetim nostalgijom za vremenom dok je turizam bio mlad, dok je beton znatno sporijim tempom proždirao krajolik, a kamen s maestralom i borovima činio okvir života i odrastanja.
Andreis Jerko Stalijar pok Viskota toliko je poznat Lučanima, da ga ni potriba posebno pristavjat. Ali poznat je jun i daje od Luke, ali i vanka stata, jer svukud ima i prijateje i prijatejice. Njegova društvenost i dobrohotnost, svima ostane na uspomenu, kogo se šnjim druži.
Osobito je privržin prijatejicama koje su šnjim sprovele kojego ure po našoj luškoj vali, liti, kad se sve emocije zbiju u jedno i muču, ali kad prođe lito un u svakemu dilu Luke i okolo ćuti u sebi blaženo treperenje duše na one događaje Kad smo bili tu nas dvoje, kako mu se i zove ovi libret poezije, s kojum hoće to svoje stanje duše prinit i nama kroz pjesnišku.
Ali ne smi se zaboravit isto i Jerkov smisal za poetsko opisivanje i drugih događajih i posebnosti Luke i zavičaja u kojima se u načinu i sadržaju izričaja osjeti njegova velika ljubav prima Luci i životu u njoj.
Već je pasalo evo dobota 10 godišć, od kad je Jerko izni na svitlo dana svoju prvu zbirku pisamah, koje je skupja puno godišć, a koje je najviše pisa dokli je po svitu iša za kruhum, od Zagreba, Afrike, Holandije itd.
Ali svukud di je bi, njegova luška duša ni mirovala, jer je u sebi nosila Luku i doživjaje iz rane mladosti. Ova nova zbirka pisana je nastala dokli se Jerko nahodi i sad živi u Luku.
Ali bez obzira što se sada nahodi i u svoje zdrilo muško doba, njemu je duša još uvik mlada, i tun i daje nahodi nadahnuće za svoju poeziju. Problem u temu je samo to da mu svakodnevnica ostavja sveto manje vrimena za pjesniške ure, koje su nužne za umjetnost, tj da se osmisli i domisli umjetničko djelo.
Ni Jerko vele promini ni stil svojega izričaja, jer un se zadržava samo na pravilima ritma tj metrike i rime, a smisal mu daje jedino jasna i razgovjetna poruka, što je karakteristika pučkih pjesnika. A jezik s kojim se izražava je netipična mišavina luškega i književnog jezika, kojemu se s pravum može reći ono: licentia poetica, što se vidi da Jerko u prvom redu svoju poeziju upućuje Lučanima.
U očekivanju i treće zbirke Jerkotovih pisamah, želim mu što više umjetiškega poetskog izraza.
Branko Žuvela Doda
(Iz zbirke “Kad smo bili tu nas dvoje”, 2015.)
(Iz zbirke “Kad smo bili tu nas dvoje”, 2015.)
2022
2022
Zbirka pred vama nije samo knjiga; ona je suputnik kroz trenutke kada život postaje lakši, nježniji i puniji.
2015
2015
Kad smo bili tu nas dvoje, Pjesme 2 – Zbirke: I po moru i na kraju, Sjećanja mi tek ostaju. U Veloj Luci 2015.
2006
2006
Jerko Andreis – Nek mi vrime novo ne donosi tugu. Pjesme, zbirke: Pozdrav Luci, Izgubljene ljubavi.
Pustio je srce da govori, žali, voli. U velikoj želji za ljubavlju i velikom strahu od nje odao se pjesmom, ispovjedio stihom.
— dr. sc. Danka Radić, 2024
On piše iskreno, jednostavno, doživljeno; njegovo srce i razum odgovaraju jedno drugom rezultirajući čistom poezijom.
— dr. sc. Danka Radić, 2024
Kroničar je mozaične šetnice, ukazuje na ljudsku nemoć i poniznost pred silama prirode, a ispratio je i brojnim anegdotama oslikanog luškog Maradonu.
— Dinko Radić, 2024
Andreis komunicira s vlastitom nutrinom, počesto s naglašenom projekcijom savršenstva izraženom (nedosegnutom) skladnošću dvaju bića, ali i običnog malog vrapčića, slučajno ulovljenog trenutka ljepote te ponovno i opet, sa sjetom i tugom misli hrle prema Njoj, dalekoj, prošloj i nedočekanoj.
— Dinko Radić, 2015
Jerko Andreis iz roda Staljara je jedna od tih osebujnih osoba koja ne pristaje na kompromise patetičnog naricanja, iskanja patosa, ushita i zanosa, već bezkompromisno utire samosvojan pjesnički put pročišćen od akademskog izričaja, prožet istinskim doživljajem i osjećajnošću proživljenog.
— Dinko Radić, 2015
U Jerkovom biću vala odzvanja suzvučjem sjećanja i ponosa na iznimne ljude, klapske pjevače, kompozitore, Olivera, sve one koji održavaju i podržavaju tradiciju bez koje nema Vele Luke.